Ko snosi troškove i rizik gubitka ili oštećenja robe prilikom transporta? Incoterms pravila mogu rešiti ovu dilemu

Prevoz robe u domaćem, a naročito međunarodnom saobraćaju, praćen je velikim rizikom. Iako se, uopšteno, može reći da je saobraćaj danas znatno bezbedniji, ipak prilikom prevoza robe može doći do njene slučajne propasti ili oštećenja iz razloga na koje kupac i prodavac ne mogu da utiču, pa se postavlja pitanje odgovornosti. Jasno je da je u interesu prodavca da mu kupac isplati cenu bez isporuke nove robe, a kupca da ne plati ponovo cenu, za slučaj da je roba propala.

Kako je samo ugovaranje tačnog trenutka prelaska rizika gubitka i oštećenja robe i snošenja troškova prevoza sa prodavca na kupca često zamoran posao, preporučuje se da ugovorne strane prilikom kupoprodaje ugovore transportnu klauzulu.

Najjednostavnije objašnjeno transportne klauzule detaljno uređuju način prelaska rizika i troškova sa prodavca na kupca, tako da je dovoljno da u ugovoru o kupoprodaji robe koja se prevozi bude ugovoren samo naziv klauzule koja se ugovara, kao i zbirka klauzula u kojoj se ista nalazi, tako da će u slučaju spora sud jasno moći da utvrdi ko treba da snosi rizik u slučaju propasti robe, odnosno troškove njenog prevoza.

Najpoznatija zbirka transportnih klauzula jeste Incoterms – Internacionalne komercijalne klauzule koje je donela Međunarodna trgovinska komora u Parizu, a koje su i danas na snazi u izmenjenoj verziji Incoterms 2020. Incoterms pravila ne predstavljaju celovit ugovor o prodaji, već samo njegov deo. Za njihovu primenu treba koristiti sledeću strukturu: „(izabrano pravilo Incoterms), (navedena luka, mesto ili tačka), Incoterms 2020”.

Ako u nazivu pravila Incoterms nije navedena godina, važi sledeće:

Najčešće trgovci insistiraju njihovo ugovaranje u međunarodnom transportu, ali se ne isključuje primena i u domaćem saobraćaju.

Pojedine Incoterms klauzule u bilo kojoj vrsti transporta

U nastavku ukratko objašnjavamo značenje pojedinih klauzula, koje se mogu koristiti u skladu sa potrebama, u bilo kojoj vrsti transporta:

  1. EXW (Ex work) odnosno na srpskom jeziku Sa posla ili Franko fabrika (naznačeno mesto prodavca) označava magacin, skladište ili fabriku prodavca, odakle kupac treba da preuzme robu. Pogodno je ugovaranje ove klauzule kada kupac želi što jeftinije da kupi robu, a samostalno može da organizuje transport. Ovo znači da čim prodavac u magacinu stavi robu na raspolaganje kupcu i pozove ga da preuzme robu, sav rizik slučajne propasti i dalje troškove snosi kupac. Najpogodnije je da kupac u ovom slučaju angažuje prevoznika ili špeditera za prevoz robe. Prodavac snosi minimalni rizik, ali je i cena robe najjeftinija.
  1. FCA (Free Carier) – Franko prevozilac (naznačeno mesto)  nema velikih razlika u odnosu na prethodnu klauzulu, ali valja napomenuti da prodavac isporučuje robu, koja je ocarinjena, na dogovoreno mesto. Roba se može dostaviti prevozniku koga je imenovao kupac, ili drugom licu koje je takođe imenovao kupac. Pogodno je ugovaranje ove klauzule kada je u interesu kupca da roba bude dopremljena do, recimo, određene luke, kada je kupac već ugovorio prevoz robe morem ili unutrašnjom plovidbom. Prodavac snosi trošak prevoza robe do naznačenog mesta, a rizik propasti prelazi na kupca kada prevozno sredstvo u kome se nalazi roba prispe na naznačeno mesto. Interesantno je da prodavac nema obavezu utovara robe na prevozno sredstvo kupca na naznačenom mestu, osim ako se isporuka vrši u objektima prodavca, ili na bilo kojoj drugoj lokaciji koja je pod njegovom kontrolom. U suprotnom obavezu utovara robe snosi kupac.
  1. CPT (Carriage Paid To) – Prevoz plaćen do (naznačeno mesto) interesantna je za prodavce kojima je u interesu da ugovore veću cenu za robu, jer imaju načina da je jeftinije transportuju do naznačenog mesta, ali ne žele da snose rizik slučajne propasti robe prilikom prevoza. Dakle, kod ove klauzule troškove prevoza robe do naznačenog mesta snosi prodavac (zato i u bukvalnom prevodu sa engleskog jezika ova klauzula znači besplatan prevoz – za kupca), ali kupac mora da prihvati da snosi rizik za propast robe kada prodavac preda robu prvom prevoziocu koga je angažovao i kome je platio troškove prevoza.
  1. CIP (Carriage and Insurance Paid To) – Prevoz i osiguranje plaćeni do (naznačeno mesto)  koja u svemu po sadržini odgovara prethodnoj klauzuli, osim obaveze pribavljanja osiguranja robe u transportu. Osim što mora da plati prevoz do naznačenog mesta, prodavac takođe ima obavezu da pribavi osiguranje robe, odnosno da plati premiju, te za slučaj da roba propadne ili bude oštećena u toku prevoza, kupcu će pripasti naknada iz osiguranja.
  1. DAP (Delivered at Place) – Isporučeno na mestu (naznačeno mesto). Ova klauzula pripada onoj grupi klauzula gde prodavac snosi veći rizik i troškove, ali je stoga roba skuplja. Pogodna je za prodavce koji imaju načina za jeftinije, ali sigurno ugovaranje prevoza sa prevoziocem ili špediterom, na osnovu čega mogu da uštede sopstvene troškove i tako uvećaju dobit, a, takođe, i za kupce uvoznike, koji ne žele uopšte da se bave transportom i spremni su da plate veću cenu za robu, ali da ne snose rizik propasti robe u transportu niti obavezu da sami angažuju prevozioca ili špeditera. Kod ove klauzule prodavac mora da isporuči robu na naznačeno mesto. On snosi sve troškove prevoza, kao i izvoznih carina, što znači da prodavac mora da pribavi izvozne carinske dozvole, kao i u slučaju prethodnih klauzula. Rizik propasti prelazi na kupca kada roba bude spremna za istovar sa prodavčevog prevoznog sredstva na naznačenom mestu. Obaveza istovara robe i pribavljanja uvoznih carinskih dozvola je na kupcu.
  1. DPU (Delivered at Place Unloaded) – Isporučeno-istovareno (naznačeno mesto) u potpunosti odgovara sadržini prethodne klauzule, osim što je obaveza istovara robe na prodavcu. Dakle, ukoliko kupac ne želi da snosi rizik oštećenja robe prilikom istovara, pogodno je da ugovori ovu klauzulu, što znači da ako recimo lica koja istovaruju robu istu oštete, prodavac će biti dužan da kupcu o svom trošku obezbedi nove količine iste vrste robe. Da je ugovorena prethodna klauzula, kupac bi bio primoran da prihvati oštećenu robu i da za nju plati cenu, jer je na njemu rizik propasti prilikom istovara.
  1. DDP (Delivered Duty Paid) – Isporučeno-ocarinjeno (naznačeno mesto) koja se može ugovarati u svim vrstama prevoza prema Incoterms pravilima. Suprotno prvoj klauzuli EXW gde najmanje rizika i troškova snosi prodavac, ali je roba najjeftinija, kod ove klauzule sav rizik i trošak transporta i carinjenja robe snosi prodavac, ali je zato i roba najskuplja. Pogodna je za ugovaranje kada je prodavac u potpunosti sposoban da organizuje prevoz i carinjenje i robe, a kupac ne želi uopšte time da se bavi. Ukoliko ste, recimo, kupac uvoznik, i imate interesa da pribavite robu sa stranog tržišta, ali nemate načina da organizujete transport, ovo je idealna klauzula. Prodavac je odgovoran za isporuku robe do naznačenog mesta u zemlji kupca i plaća sve troškove uvoza robe uključujući uvozne carine i poreze. Prodavac nije odgovoran za istovar. Ova klauzula postavlja maksimalnu odgovornost na prodavca i minimalnu odgovornost na kupca. Nikakav rizik i odgovornost se ne prenosi na kupca dok se roba ne dostavi na naznačeno mesto odredišta.

Klauzule koje se mogu koristiti samo u pomorskom prevozu i unutrašnjoj plovidbi

Osim pomenutih klauzula, koje se mogu koristiti kada se roba prevozi bilo kojim vidom transporta, Incoterms takođe uređuje posebno klauzule za prevoz pomorskim putem i unutrašnjim vodama:

  1. FAS (Free Alongside Ship) – Slobodno / Franko uz bok broda (naznačen brod odnosno luka) što znači da prodavac završava isporuku kupcu kada se roba stavi uz bok plovila (npr. na kej ili baržu) naznačenog od strane kupca u naznačenoj luci isporuke. Rizik od gubitka ili oštećenja robe se prenosi kada se roba nađe uz bok broda i kupac snosi sve troškove od tog trenutka nadalje. To znači da rizik propasti ili oštećenja robe prilikom ukrcavanja na brod snosi kupac.
  1. FOB (Free on Board) – Franko brod (naznačen brod) podrazumeva da prodavac isporučuje robu na plovilo koje je odredio kupac. Prodavac snosi sve troškove i rizik vezane za robu do onog trenutka kada roba dotakne palubu broda. Dakle, suprotno prethodnoj klauzuli, rizik propasti ili oštećenja robe tokom ukrcavanja snosi prodavac. Ukoliko je, recimo, roba uništena ili oštećena prilikom ukrcaja, prodavac mora da zameni robu, i neće imati pravo da ponovo naplati cenu.
  1. CFR (Costs and Freight) – Troškovi i vozarina (naznačeno mesto) podrazumeva da prodavac mora isporučuje robu kada ona bude ukrcana na plovilo, međutim, uz to, za razliku od prethodne klauzule, mora i da snosi se troškove vezane za robu dok ona ne prispe u odredišnu luku. Prodavac ne odgovara za propast ili oštećenje robe dok ona plovi, jer rizik prelazi na kupca čim roba bude ukrcana na brod. Iako prodavac snosi trošak prevoza, ipak ova klauzula nije pogodna za kupce kada se roba prevozi na duže relacije, na primer, prekookeanskim putem, kada je mnogo veći rizik oštećenja.
  1. CIF (Costs, Insurance and Freight) – Troškovi, osiguranje i vozarina (naznačeno mesto) po sadržini slična prethodnoj klauzuli, osim jedne značajne razlike koja je povoljna za kupca robe. Naime, iako kupac snosi rizik propasti ili oštećenja robe, prodavac mora o svom trošku da osigura robu tokom prevoza od rizika propasti ili oštećenja i to za račun kupca, odnosno za račun koga se tiče. To znači da je kupac obezbeđen da u slučaju da se roba ošteti ili propadne, moći će da naplati naknadu iz osiguranja. To važi i za kupčevog kupca, jer se roba osigurava za račun lica koje snosi rizik.

Zaključak

Transportne klauzule znatno olakšavaju ugovornim stranama da regulišu trenutak prelaska rizika i troškova. Ovo je od izuzetnog značaja, budući da su vrlo česti slučajevi da roba nestane u toku prevoza, ili da propadne, odnosno bude oštećena. Gotovo uvek se povodom toga javljaju sporovi, koji podrazumevaju troškove i za kupca i prodavca. Ugovaranjem Incoterms klauzula, ugovorne strane izbegavaju neizvesnost, jer se u svakom momentu zna ko snosi rizik i trošak.

Da bi se obezbedila primena Incoterms pravila, napominjemo da je neophodno da ona budu izričito ugovorena. Svakako da ugovaranje pojedine klauzule iziskuje poznavanje istih, te ukoliko su i kupac i prodavac s tim saglasni, poželjno je angažovati stručna lica, koja im mogu pomoći u izboru adekvatne klauzule, u skladu sa željama, poslovnim potrebama i mogućnostima.

ZA VIŠE INFORMACIJA KONTAKTIRAJTE:

Dušan Vukadin

Advokat | Viši savetnik
Marija Spasić

Marija Spasić

Advokatski pripravnik
PODELI PUTEM: