Stara izreka kaže da je put do pakla popločan najboljim namerama. Isto tako, nakon kraha Njujorške berze i „crnog ponedeljka“ 19. oktobra 1987. godine, poslovni ljudi i investitori su jednoglasno zaključili „Cash is king!“.
Drugim rečima, likvidnost je ono što održava preduzeće živim, ono što ga čini uspešnim, ili manje uspešnim, odnosno neuspešnim. Manjak likvidnosti može da dovede do stečaja, pa čak i kada društvo poseduje imovinu tolike vrednosti da bi stečaj bio nezamisliv.
U Srbiji se neretko dešavalo, a i sada se dešava, da kompanije sa imovinom velike vrednosti odlaze u stečaj, samo zato što imaju problem sa likvidnošću.
Da bi se obezbedila likvidnost društva, osnivači često vrše ili dodatne uplate društvu, ili pak daju pozajmice društvu. Društvo je naravno u obavezi da uplaćena sredstva vrati osnivaču, međutim, kako se pozajmice i dodatne uplate u najvećem broju slučajeva vrše radi pokrića dugova društva, ili investiranja u obrtna sredstva (pre svega u sirovinu), te kako rashodi društva bivaju skoro onoliko koliko i prihodi društva, jednostavno ne postoji pravi momentum da društvo vrati zajam ili dodatnu uplatu osnivaču.
Stvari umeju da se zakomplikuju kada član društva želi da proda svoj udeo, a kupac udela insistira da društvo „kupi bez novca i dugova“. Dakle, novi vlasnik želi društvo bez ikakvih obaveza prema trećim licima, što uključuje i obaveze društva prema svom osnivaču.
Iz tog razloga česta je pojava da član Društva dodatne uplate ili svoja potraživanja prema Društvu po osnovu pozajmice osnivača konvertuje u osnovni kapital društva, te na taj način smanji obavezu društva, a poveća svoj ulog. Naravno, prodaja udela u društvu ne mora da bude osnov za povećanje kapitala, ali se ova vrsta promene ipak najčešće radi u situacijama kada je u planu promena članova društva.
Konverzija potraživanja u osnovni kapital društva kojom se povećava ulog člana društva, vrši se na osnovu odluke skupštine Društva.
U skladu sa odredbama Zakona o privrednim društvima (“Sl. glasnik RS”, br. 36/2011, 99/2011, 83/2014 – dr. zakon, 5/2015, 44/2018, 95/2018, 91/2019 i 109/2021) („Zakon“) osnovni kapital društva sa ograničenom odgovornošću („Društvo“) može da se poveća na sledeće načine:
- novim ulozima postojećih članova ili člana koji pristupa društvu;
- pretvaranjem rezervi ili dobiti društva u osnovni kapital;
- pretvaranjem (konverzijom) potraživanja prema društvu u osnovni kapital;
- statusnim promenama koje imaju za posledicu povećanje osnovnog kapitala;
- pretvaranjem (konverzijom) dodatnih uplata u osnovni kapital.
Prilikom povećanja osnovnog kapitala konverzijom potraživanja ili dodatnih uplata, neophodno je klasifikovati koja potraživanja se konvertuju u novčani, a koja u nenovčani kapital. U novčani kapital je moguće konvertovati samo potraživanje iznosa koji je de facto uplaćen na račun Društva i za taj iznos se mora priložiti potvrda banke o uplati. S druge strane, sva sporedna potraživanja, kao što je npr. kamata (ugovorna ili zatezna), ili pak potraživanja po osnovu ugovora o cesiji kojim se prenose potraživanja nastala po osnovu isporučenih usluga i dobara konvertuju se u nenovčani kapital.
Još jedna specifičnost prilikom postupka konverzije jeste u situaciji kada je dodatna uplata ili zajam osnivača uplaćen u stranoj valuti. Pošto osnovni kapital može biti iskazan isključivo u dinarima, to znači da se prilikom povećanja osnovnog kapitala konverzijom potraživanja u osnovni kapital mora izvršiti konverzija iz strane valute u dinare. Konverzija iz strane valute u dinare vrši se prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan donošenja odluke o povećanju osnovnog kapitala konverzijom, a ne na dan izvršene dodatne uplate ili zajma. Na ovu specifičnost se treba obratiti posebna pažnja, jer se usled osciliranja kursa dinara u odnosu na strane valute može pojaviti značajna razlika u iznosu koji je moguće konvertovati, pa treba voditi računa da se primenjuje zvanični kurs dinara koji je važio u momentu donošenja odluke.
Ograničenja u pogledu konverzije potraživanja u osnovni kapital društva ili pak vraćanja dodatnih uplata osnivaču, ogleda se u nemogućnosti vraćanja ili konverzije dodatnih uplata pre potpune uplate upisanog kapitala Društva. U tom pogledu je moguće na zahtev člana Društva koji je izvršio dodatne uplate, a nije u potpunosti uplatio upisani osnovni kapital Društva, prvo konvertovati dodatne uplate za iznos upisanog, a neuplaćenog osnovnog kapitala, tako da se osnovni kapital ne povećava ovom konverzijom, nego se samo ispunjava obaveza uplate upisanog osnovnog kapitala, pa potom uraditi konverziju potraživanja u osnovni kapital društva.
Osim članova Društva, konverziju potraživanja u osnovni kapital Društva mogu izvršiti i druga lica koja imaju potraživanja prema Društvu (po osnovu pruženih usluga, isporučene robe, zajma i slično), s tim što je u ovom slučaju neophodno da poverilac i Društvo pored gore navedenog postupka, dodatno zaključe ugovor o pristupanju poverioca Društvu (dokapitalizacija trećeg lica).
